"Samo hrabro, Lotrek-rekao bi mu. Ti nisi po prirodi talentovan, ali zato imaš mnogo dobre volje, slušaš moja naređenja i radiš marljivo. Samo hrabro! Vremenom ćeš možda naučiti da slikaš pristojno. A, ko zna? Jedno dana češ možda zbilja da izlažeš u Salonu.

Poslije tih uzbudljivih riječi on bi prišao idućem studentu, ostavljajući Anrija, zgurenog na maloj stolici, srca prepunog sreće." 

"Razumijem- rekla je bezbojnim glasom. Ponekad je teško vjerovati u božiju milost, ali češ uvidjeti da je još teže živjeti bez Boga."

Pjer La Mir